Forenzika dokumenata i rukopisa

  

Forenzična analiza dokumenata, kao znanstvena disciplina, razvila se početkom 20. stoljeća iz potrebe pravosudnoga sustava za utvrđivanjem vjerodostojnosti dokumenata u dokazne svrhe, primjenom znanstvenih postupaka i analitičkih ispitivanja, a koja redovito obuhvaća analizu i usporedbu spornoga dokumenta ili nekog njegova dijela s nespornim dokumentom ili poznatim uzorkom.

Početci forenzične analize dokumenata vezuju se uz vještake pojedince, a prvi znanstveni laboratoriji osnivaju se tek  tridesetih godina prošloga stoljeća. Vještačenja rukopisa i dokumenata na području bivše Jugoslavije osobito su se razvila u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, usporedo s razvojem kriminalističke tehnike. Ona se provode od samog osnutka tadašnjeg Ureda za kriminološka ispitivanja u Zagrebu 1953. godine pa sve do danas. Godine 1998. vještaci za rukopise i dokumente Centra postaju punopravni članovi dviju radnih grupa ENFSI-a, i to Europske radne grupe vještaka za dokumente (EDEWG) i Europske radne grupe vještaka za rukopise (ENFHEX).

Laboratorij za vještačenje rukopisa i dokumenata opremljen je najsuvremenijom instrumentalnom opremom kakvom raspolažu renomirani forenzični instituti u Europi i svijetu, poput video-spektralnoga komparatora, stereomikroskopa i stereomikroskopa s UV-modulom, polarizacijskog mikroskopa, uređaja za elektrostatsku detekciju (ESDA), vizualizatora magnetskih svojstava tinti i tonera, čitača magnetskih kartica i RFID čitača.

Osim vještačenja rukopisa i dokumenata, od 1995. godine do početka 2009. godine u Laboratoriju su se provodila i vještačenja novca strane valute, a potom je navedene poslove vještačenja preuzela Hrvatska narodna banka.

 

Vještačenje rukopisa

Forenzična analiza rukopisa i potpisa stručno je utvrđivanje podrijetla nekog rukopisa i potpisa, odnosno identifikacija njegova autora. Pri vještačenju se koriste nedestruktivne metode ispitivanja te usporedbe rukopisa ili potpisa koje se temelje na proučavanju općih i posebnih karakteristika rukopisa ili potpisa, na proučavanju detalja uporabom stereomikroskopa te na komparaciji utvrđenih elemenata rukopisa ili potpisa spornog materijala u odnosu na nesporni materijal.

Metode ispitivanja rukopisa i potpisa akreditirane su prema međunarodnoj normi HRN EN ISO/IEC 17025:2007. Valja napomenuti da navedena ispitivanja rukopisa i potpisa ne uključuju grafologiju – pseudoznanstvenu disciplinu kojom se temeljem rukopisa utvrđuje karakter osobe. 

Materijal vještačenja rukopisa i potpisa obuhvaća raznovrsne dokumente, poput oporuka, ugovora, čekova i slipova, anonimnih pisama i prijetećih poruka, raznih potvrda, punomoći, oproštajnih pisama te javnobilježničkih upisnika.

Ovisno o kvaliteti i kvantiteti dostavljenog materijala vještačenja, daje se mišljenje koje može biti izraženo kao decidirano mišljenje ili mišljenje u stupnjevima vjerojatnosti (vrlo vjerojatno – gotovo sigurno, vrlo vjerojatno, vjerojatno i dolazi u obzir).

Za kvalitetnu analizu potrebno je cjelokupni materijal vještačenja dostaviti u izvornom obliku, pri čemu podrijetlo i vrijeme nastanka spornog i nespornog materijala mora biti nedvojbeno. Preslike loše kvalitete ili telefaks poruke nisu odgovarajući materijal za vještačenje jer onemogućavaju sigurniju identifikaciju skriptora, pa se vještačenje takvog materijala provodi jedino u slučajevima kada ne postoje izvornici. Također, nesporni materijal mora pokazati sve varijacije u rukopisu ili potpisivanju neke osobe, i to u sličnim okolnostima u kojima je nastao sporni materijal.

Isto tako, postoje slučajevi u kojima se ne može obaviti identifikacija skriptora (na primjer kod iskrivljavanja tiskanih slova – kutni ili valoviti rukopis, kao i kod vrlo jednostavnih parafnih potpisa) jer takvi rukopisi i potpisi ne sadržavaju rukopisne individualnosti potrebne za identifikaciju skriptora. Za identifikaciju skriptora anonimnih i pseudonimnih pisama na raspolaganju nam je i Zbirka anonimnih pisama.

 

Vještačenje dokumenata

Materijal vještačenja dokumenata obuhvaća raznovrsne javne isprave, poput identifikacijskih i putnih isprava, domovnica, izvoda iz matičnih knjiga, vozačkih dozvola i dokumentacije motornih vozila, svjedodžbi i diploma, ali i ostale vrste dokumenata, kao što su državni biljezi, znakovi za vrijednost, mjenice, čekovi i platne kartice.

Ovisno o vrsti materijala i cilju vještačenja, vještak određuje koje će od dostupnih metoda ispitivanja koristiti prilikom provođenja postupka vještačenja. Vještačenje dokumenata najčešće se provodi primjenom nedestruktivnih metoda ispitivanja, no u iznimnim se slučajevima mogu primijeniti i destruktivne metode koje uključuju kemijske analize tinti i tonera.

Prilikom vještačenja dokumenata primjenjuju se niže navedene metode koje su akreditirane sukladno međunarodnoj normi HRN EN ISO/IEC 17025:2007.

Metoda ispitivanja zaštićenih dokumenata primjenjuje se za utvrđivanje vjerodostojnosti obrazaca zaštićenih dokumenata, klasificiranja krivotvorenih dokumenata, te za utvrđivanje jesu li određeni materijali i oprema korišteni za izradu krivotvorenih dokumenata. Za potrebe ispitivanja posjedujemo Zbirku originalnih dokumenata koja uključuje nesporne obrasce zaštićenih dokumenata iz većine država svijeta, a za praćenje pojavnih oblika krivotvorenja uspostavljena je Zbirka krivotvorenih dokumenata.

Metoda utvrđivanja tehnika izrade dokumenata provodi se u slučajevima kad je potrebno utvrditi tehniku izrade spornih dokumenata. Katkad je na osnovi dostavljenih materijala i opreme, poput tiskarskih ploča, UV-tinti, ili pojedinih uređaja, moguće utvrditi jesu li oni korišteni za izradu spornih dokumenata.

Metodom ispitivanja pečata i otisaka pečata utvrđuje se vjerodostojnost spornih pečata i otisaka pečata. Za tu svrhu posjedujemo Zbirku originalnih otisaka pečata, a za povezivanje ili utvrđivanje podrijetla krivotvorenih otisaka raspolažemo Zbirkom krivotvorenih otisaka pečata. Ispitivanje pečata ili otisaka pečata provodi se vizualnim i mikroskopskim pregledom te usporedbom s nespornim materijalom.

Metoda nedestruktivne analize papira provodi se za utvrđivanje vjerodostojnosti zaštićenih papira, za utvrđivanja potječu li papiri iz istog izvora (na primjer određenoga bloka papira), te u slučajevima kad je potrebno obaviti mehaničko uklapanje dvaju ili više fragmenata papira da bi se utvrdilo jesu li oni pripadali jednom listu papira.

Metoda NIR apsorpcije i refleksije primjenjuje se pri ispitivanju apsorpcijskih i refleksijskih svojstava dokumenata (tinti i papira) u području NIR zračenja ili tzv. bliskog IR spektra koji obuhvaća valne duljine od 700 nm do 1000 nm. Navedena se metoda koristi za ispitivanje i usporedbu tinti, za utvrđivanje mehaničkog ili kemijskoga brisanja, prepravljanja i dopisivanja podataka u dokumentu.

Metoda luminiscencije primjenjuje se u ispitivanju luminiscentnih svojstava dokumenta (fluorescencije i fosforescencije). Ispitivanje luminiscentnih svojstava obično se koristi za ispitivanje i usporedbu papira, zaštićenih tiskarskih tinti, tinti sredstava za pisanje, za utvrđivanje mehaničkih ili kemijskih brisanja, prepravljanja i dopisivanja podataka te pojedinih utisnuća (poput onih na NCR-papiru samokopirajućih blokova).

Metoda utvrđivanja preinaka sadržaja na dokumentima primjenjuje se za utvrđivanje jesu li na dokumentu izvedene preinake sadržaja u smislu mehaničkog ili kemijskoga brisanja prvotnog sadržaja, prekrivanja sadržaja (na primjer korekturnim sredstvom ili sredstvom za pisanje), prepravljanja prvotnog sadržaja dokumenta te naknadnog upisivanja sadržaja. Preinake sadržaja dokumenta mogu nastati namjerno, ali  i slučajno ili pogreškom. Primjeri preinaka na dokumentima obuhvaćaju preinake sadržaja punomoći, potvrda i oporuka, ili pak preinake podataka na identifikacijskim i drugim javnim ispravama. Utvrđivanje prisutnosti preinaka na dokumentu te eventualna restitucija prvotnoga sadržaja od primarne je važnosti, a  utvrđivanje sredstava kojima su preinake izvedene od sekundarne je važnosti.   

Osim toga, prilikom vještačenja dokumenata na raspolaganju su nam i druge metode ispitivanja, poput metode ispitivanja pisaćih strojeva i otisaka pisaćih strojeva koja se provodi za utvrđivanje jesu li tekstovi spornih dokumenata ispisani  istim ili različitim pisaćim strojem, zatim za povezivanje spornoga teksta s konkretnim pisaćim strojem, a i pri određivanju vrste i marke pisaćega stroja provjerom kroz Zbirku otisaka pisaćih strojeva. Zatim, metoda utvrđivanja utisnutih tragova koja se provodi za utvrđivanje postojanja latentnih utisnuća na papiru od pritiska sredstava za pisanje, poluga pisaćega stroja i slično; metoda ispitivanja tonera te metoda ispitivanja dokumenata ispisanih primjenom tintnih pisača.

Bitan dio forenzične analize rukopisa i dokumenata čini i kemijska analiza tinti sredstava za pisanje, tinti pečata, ink-jet tinti i tonera primjenom FTIR i Raman spektroskopije, te TLC, HPLC-MS i TD/PY-GC/MS metode.

Jedno od često postavljanih pitanja vještaku za rukopise i dokumente jest mogućnost utvrđivanja starosti dokumenta. Unatoč mnogobrojnim istraživanjima provedenima na tom području posljednjih desetljeća, trenutačno u svijetu ne postoje pouzdane metode utvrđivanja starosti dokumenta, pa tako ni Centar ne posjeduje razrađene metode za utvrđivanje starosti papira, tinte sredstva za pisanje kojim je ispisan sporni rukopis ili potpis, otiska pečata na dokumentu ili slično.

 

Popis akreditiranih metoda:

  1. Ispitivanje zaštićenih dokumenata
  2. NIR apsorpcija i refleksija
  3. Luminiscencija
  4. Ispitivanje pečata i otisaka pečata
  5. Utvrđivanje tehnika izrade dokumenata
  6. Nedestruktivna analiza papira
  7. Utvrđivanje preinaka sadržaja na dokumentima
  8. Ispitivanje i usporedba rukopisa
  9. Ispitivanje i usporedba potpisa